FICO

Historija razvoja

Zastava je počela sa proizvodnjom ovog modela 1960. po licenci Fiat 600, i proizvodnja je trajala do 1985. godine. Prvo je proizveden 600D
, sa motorom od 633ccm, to je bila protivna serija Fiata u Jugoslaviji. Od 1962. godine počinje proizvodnja Zastava 750, vozila vrlo sličnom Fiat 600D. U tom trenutku produktivnost i tehnološki razvoj u tvornici Zastava identičan je Fiatovim pogonima. Razlike nastaju 1970. godine

RENO 4

Krajem pedesetih godina prošlog veka, Renault-ovi dizajneri i inženjeri počeli su sa razvojem novog modela. Tadašnji generalni direktor Ranault-a Pjer Drajfus (Pierre Dreyfus, direktor u periodu 1955.-1975.) prvi put 1956. godine pominje ideju o malom vozilu koje treba da bude udoban putnički auto sa velikim prtljažnim prostorom. Od samog početka pred novi model postavljeni su vrlo ozbiljni zahtevi.



Trebalo je naći dostojnu zamenu za vremešni model 4CV, koji je u periodu 1947-1961. imao odličan uspeh na tržištu i bio prvi Renault-ov model koji je prodat u preko milion primeraka. Takođe, trebalo je lansirati model koji ce na tržištu moći da se takmiči sa već ustoličenim modelima: Citroen - 2CV, Volkswagen - buba i Mini Moris.

Godine 1958. doneta je odluka

CITROEN DIJANA

Citroen 2CV je definitivno najpoznatiji model ove marke i jedan od najpopularnijih i najsimpatičnijih modela koji ikada stvoreni u Francuskoj. Tokom druge polovine prošlog veka postao je simbol ove zemlje, jednako kao što su to crno vino, Ajfelova kula ili hleb “baguette”. Svojom pojavom, specifičnošću i unikatim kvalitetima bio je i još uvek jeste, stvarnost milionima kupaca kojima je zbog neverovatne simpatičnosti i šarma ostao zauvek u srcu.
Storija o ovom legendarnom automobilu počinje još pre Drugog Svetskog rata kada je uprava Citroena poverila Pierre Michelinu ( sinu osnivača čuvene fabrike guma ) i njegovom bliskom kolegi i imenjaku Pierre Boulangeru, razvoj projekta malog, popularnog, jednostavnog i ekonomičnog automobila. Šifra pod kojom je projekat vođen je bila TPV ( toute petite voiture ) i ciljevi su bili da se stvori automobil udobnosti američke limuzine, sa dobrim kočenjem i ponašanjem na putu. Ovi zahtevi se najbolje mogu ilustrovati legendom koja kaže da je od kontruktora traženo da naprave “korpu za jaja” koja će moći da se koristi i na najgorem terenu a da se ni jedno jaje nerazbije. Oni su to bukvalno shvatili pa je budući Citroen ostao bez krova, kao i korpa.



U svakom slučaju, razvoj je počeo još 1936, a prvi prototipovi su stvoreni krajem 1939. godine. Ti prvi modeli su imali magnezijumsko ogibljenje, dosta aluminijuma pri konstrukciji, samo jedan far, brisače koji su se pokretali manuelno, boxer motor od 2 cilindra koji se startovao samo na “kurblu”. Kabina je bila urađena u totalno asketskom stilu i osim volana i menjača, ništa više nije postojalo.
Međutim, nakon otkazivanja Pariskog salona automobila, 1939. godine i mraka koji se spustio na Evropu, razvoj je prekinut. Ipak, i u uslovima rata i okupacije, Pierre Boulanger, sa saradnicima je uspevao da radi na ovom projektu. Nakon kraja rata

Volkswagen Buba

 

Godine 1934. njemački je inženjer austrijskog podrijetla Ferdinand Porsche, u suradnji s tvrtkom NSU Motorenwerke AG izradio tri prototipa oznake Typ 32, što je bila osnova iz koje je uz sitne modifikacije kasnije nastala Buba.^[2] Prototip je nastao nakon direktne zapovijedi Adolfa Hitlera, koji je na otvaranju berlinske automobilske izložbe 1933. održao svoj prvi govor kao Führer, u kojem je između ostalog obećao da će uskoro svaka prosječna radnička obitelj imati automobil.^[3] Postoje naznake da je prototip Typ 32 bio inspiriran modelom iz 1920-ih, inženjera Josefa Ganza.^[4] Ime Volkswagen doslovno znači "narodno vozilo". Hitler je tražio od Porschea vozilo koje bi petoročlanu obitelj moglo prevesti brzinom do 100 km/h i koje ne bi koštalo preko 1000 reichsmaraka, što je bila cijena manjeg motocikla i što je prosječna obitelj mogla uštedjeti u četiri godine ukoliko bi svaki tjedan ostavila sa strane 5 RM.^[5]
Dana 22. lipnja 1934. Udruženje njemačkih proizvođača automobila (RDA) potpisalo je ugovor s Porscheom o proizvodnji Volkswagena. Porsche je trebao isporučiti tri prototipa novog automobila u roku od 10 mjeseci, za što mu je plaćeno 20.000 RM. U suradnji s tvrtkom NSU, glavni Porscheov inženjer Erwin Komenda, Porscheov sin Ferry Porsche i ekipa inženjera prionuli su izradi vozila, a glavnu im je poteškoću predstavljao Hitlerov uvjet da automobil ne smije biti skuplji od 900 RM (što je kasnije povećano na 990 RM), te su prototipovi isporučeni RDA-u tek u listopadu 1936.^[3] Kako je prototip koristio nezadovoljavajući dvotaktni motor, koji nije uspio pogoniti automobil do zahtijevane brzine od 100 km/h, Porscheov inženjer Franz Reimspiess konstruirao je četverotaktni četverocilindrični boxer motor čiji se osnovni dizajn koristio u svim kasnijim izvedbama VW Bube.^[3]

DAF, GEZUVOR i početak proizvodnje [uredi]

Premda Porscheovi ljudi nisu uspjeli proizvesti automobil po zahtijevanoj cijeni, njihovo se vozilo svidjelo Hitleru te je on daljnju proizvodnju povjerio Deutsche Arbeitsfrontu (DAF), na čijem je čelu bio Robert Ley. Ley je iskoristio trenutak za samopromociju, održavši niz govora u kojima je isticao da je DAF preuzeo proizvodnju Volkswagena nakon što "kapitalisti nisu uspjeli zbog kratkovidnosti, zavisti, profiterstva i gluposti".^[6] Porsche, koji je sad radio za DAF, izgradio je novu Volkswagenovu tvornicu u Fallerslebenu (današnji Wolfsburg). Tvrtka je dobila ime GEZUVOR (Gesellschaft zur Vorbereitung des Deutchen Volkswagen GmbH - Društvo za izradu njemačkog narodnog vozila). Troškovi gradnje tvornice bili su enormni, što je Ley donekle pokrio financijskim malverzacijama DAF-ovih fondova i novcem od članstva (DAF je u nacističkoj Njemačkoj bio neka vrst sindikata).
Češki je proizvođač automobila Tatra pokrenuo sudsku tužbu kad je ustanovljeno da novi automobil prilično nalikuje njihovom modelu T97, u dizajnu, tada revolucionarnom zračnom hlađenju te motoru postavljenom straga sa stražnjim pogonom. Tužba je ugašena kada je Treći Reich 1938. okupirao Čehoslovačku. Tatra je nakon rata ponovo pokrenula tužbu te je 1961. presuđeno da im tvrtka Volkswagen mora isplatiti 3.000.000 DEM, što je uvelike usporilo razvoj Bube.^[7]
Proizvodnja je počela krajem 1938., a prvi su se modeli Volkswagena pojavili početkom 1939. godine, pod službenim nazivom "KdF-Wagen" (KdF je značilo "Kraft durch Freude" - "Snaga kroz radost", što je bio slogan DAF-a). Čak 340.000 Nijemaca uplatilo je automobil prema DAF-ovom planu štednje ("5 Mark die Woche musst Du sparen - willst Du im eignen Wagen fahren!" - "Uštedi 5 maraka tjedno kako bi se vozio u vlastitom automobilu"), no zbog početka Drugog svjetskog rata nitko od njih nije ga dobio. Cijeli je projekt bio financijski neisplativ te je postojao isključivo iz propagandnih razloga, a bio je moguć kao posljedica teške financijske korupcije nacističkog režima.^[6]

Drugi svjetski rat i poslijeratna obnova proizvodnje [uredi]

Typ 82 Kubelwagen

S izbijanjem rata volfsburška je tvornica prestala s proizvodnjom KdF-Wagena i preorijentirala se na proizvodnju vojnih vozila. Neka od njih su Typ 82 Kubelwagen (terensko vozilo, zapravo adaptirani KdF-Wagen), njegova podvrsta Typ 155 s gusjenicama te Typ 128 Schwimmwagen, amfibijsko vozilo s pogonom na sva četiri kotača i propelerom. Posebna prerada KdF-Wagena, zapravo Kubelwagen s karoserijom KdF-Wagena, zvala se Kommandeurwagen, no proizvedeno ih je samo 669 do kraja rata.
Nakon početka savezničkih bombardiranja, većina se proizvodnje preselila u podzemne bunkere. To je omogućilo brzi oporavak tvornice nakon svršetka rata. Tvornica je bila u rukama Amerikanaca, koji su je prepustili Britancima. Potonji su je planirali raspustiti i strojeve preseliti u Veliku Britaniju, no britanske tvrtke nisu bile zainteresirane za tvornicu jer su je proglasile zastarjelom i ekonomski neisplativom.^[8] Proizvodnja je obnovljena, ali su se i dalje proizvodila samo vojna vozila, ovaj put za britansku vojsku. Upraviteljem je imenovan britanski časnik Ivan Hirst, koji je uspio uvjeriti britanske vojne vlasti da naruče vozila te je tvornica do 1946. proizvodila 1000 vozila mjesečno, pod novim-starim imenom Volkswagen. Tadašnje su Bube poznate pod engleskim nazivom "split window" (podijeljeni prozor), zbog karakterističnog stražnjeg stakla. Sljedeće je godine izvezeno 5 automobila u Nizozemsku, što je bio prvi njemački izvoz nakon rata. Do 1952. u Nizozemsku je izvezeno 10.000 Volkswagena.^[9]

Veliki uspjeh [uredi]

Jubilarni milijunti primjerak Bube

Godine 1948. za direktora tvornice postavljen je Nijemac Heinz Heinrich Nordhoff, pod čijom upravom proizvodnja strelovito raste te je 1955. s trake izašlo milijunto vozilo